Ispovijest
I Bog i
Alah blagoslovili su istinu
Ali su nepravedni prema onima koji su se otrgli
Bog i Alah su na nebu a đavoli su u nama
Biramo
onako kako zaslužujemo tražeći đavola među krstovima
Dospjesmo tamo gdje nikada nijesmo bili
A
prostor koji omeđi kokot koji skoči s praga
Omedismo
i pretvorismo u svoj oltar
U ime Boga stvaramo novu vjeru
Onih
koje nesmijemo pomenuti a vi ih dobro znate
Imamo moga tvoga a ponegdje i našega Boga
Bog
oprašta jer zna da ne znamo što činimo
A
sami radimo za sebe protiv sebe za one kojima trebamo
Ne ljutite se na Boga
Bog
je u nama i biće nam ovako dok ga ne prepoznamo
A
one koji u ime naše i našega Boga nama vladaju
Bogu na ispovijest pošaljemo
Njegovom
voljom i sukobom u njima i njihovim atarima
Bez
krvi i kavge ovog naroda sa njihovim glavama
Đavolje kolo
Kao
nekad na dan sveti bagremovo cveće cveta
A
u bezdan ko u ponor uvriješe sve vrleti
Prljavijem
tokom teče protok nade u beznadje
Sahraniše
bez istine sva rađanja u livade
Prazne
prostor od gomila što ih neko nagomila
Nagomila
kam do kama u Rudinu navrh Plata
Stare
kosti od vremena zgomilaše ko nekada
Od
gomile do gomile trag u magli nešto krije
Sva
prljava utočišta duše neke što nesmije
Rad
istine ovog pakla raju prići ni na vrata
Sad
stadima kojih nema na rovine korov klasa
U
pepelu utisnuta svaka stopa našeg stasa
Trag
u magli što ostade na kanenu od koraka
Nestadoše
svi potoci presušuje rijeka svaka
Pa
u mulju umuljana ona ruka koja prosi
Umuljala
staro sjeme da sjemenu sad prkosi
Ako
kredeš kod komšije da dozoveš neku nadu
Komšija
je svojom kavgom zatrpao kućna vrata
Na
pragu su zatrpane stare stope od đedova
Nema više u koraku one stope opanaka
U
prašini od pepela otisnuta stopa svaka
Da
korača neko drugi kroz utrobu ovog palja
Zaprljane
ubrisima teške ruke od motike
Isprazniše
sva sjećanja i sva stada i sve rike
Na
ugiču zvona nema zvoni neka nova jeka
Stado
čuva od vukova okpćena tek vučica
Za
grlo je stegla prvo stada ovog predvodnika
Da
bi vučad ispod grla prve zube naoštrila
Čobani
su od svog stada samo čaktar sačuvali
Pa
bez stada oko grla čaktar s ovna objesili
Zvoni
čaktar na zvonjavu kraj poila i korita
Odzvanjaju
na sred praga svi tragovi od kopita
Rukavima obje ruke tudje čelo obrisano
Znoj
pokapa po ognjištu sa veriga kota pade
Okide
se alka prva sa hrastovog starog pruta
Sa
šljemena potekoše neke nove kišne kapi
Na
ognjištu nasred kuće utuli se plamen jarki
Nema
više one jeke posustala na kraj sela
Nema
više kamo ode zadnja priča sa sijela
Rasprodaše
sva ognjišta i korijen gdje hrast žili
Našu
prošlost u istinu niz Plato su pretočili
Nema
kletve ukleto je od poila do poišta
Zadnje
čaše na čatrnji ispred one stare kuće
Gdje se pilo i poilo odmaralo i sololo
Ali
niko sreće radi pred bogo se prekrstio
Mjesto
krsta iza kuće zamotuljak ko zna čega
U baštu je ispod kuće ralo jaje izoralo
Zakopano
u Orašje u livadu prvu brazdu
Neki
đavo zakopa ga i ugasi nad u nadu
Нема коментара:
Постави коментар